O meni

Kako i zašto su Polutrajna šminka i Ripar Cover postale moje strasti?

Georgine Cetusic
Georgine Cetusic

Sve je počelo prije 10 godina.Tada mi je jedan poznati frizer u Austriji rekao da mi ne može pogoditi pravi oblik frizure jer nemam obrve. Za mene je to bio šok i nije mi bilo jasno kako to sama nisam primijetila. Bilo mi je jako neugodno, jer sam se u tom trenutku, bez obrva, osjećala kao gola . Od tada sam svaki dan crtala moje obrve i sanjala da će doći dan, kada to više ne moram. Prije 3 godine slučajno sam zapazila jedan naslov u nekom magazinu: "Obrve za rođendan". Bio je to članak o mikropigmentaciji tzv. polutrajnoj šminki. To mi se činilo kao savršeno rješenje za moj problem, crtanje obrva, pa sam i ja za svoj rođendan kao poklon dobila nove obrve. Osjećala sam se fantastično, jer ih od tog dana više nisam trebala crtati. To je bio divan doživljaj. Tada sam pomislila, sigurno ima mnogo žena i muškaraca koji imaju sli čan problem i da bi ja mogla doprinjeti da i oni dožive isto takvo oduševljenje kao i ja.

Tako sam samo nekoliko dana nakon toga odlučila završiti tečaj za polutrajnu šminku. To je nešto s čim sam se definitivno odlučila baviti, jer nakon vlastitog iskustva smatram da su obrve vrlo važne za cjelokupni izgled lica, a indirektno i za osjećaj samopouzdanja. Sa željom da što više naučim, o polutrajnoj šminki završila sam još nekoliko tečajeva u naredne dvije godine. To što me posebno osvojilo u ovom poslu je osmijeh na licu zadovoljnog klijenta kad se nakon tretmana pogleda u ogledalo i vidi svoje nove obrve.

Ripar Cover, moju drugu strast, pronašla sam na jednoj web-stranici kad sam tražila kozmetiku kojom bih mogla kamuflirati par ožiljaka u ljetnoj sezoni. Nakon što sam isprobala proizvode bila sam tako oduševljena rezultatima da sam položila tečaj za Ripar Cover vizažisticu.

Na kraju, mogu reći da gledam sebe kao kreativnu i strastvenu osobu koja je nekako malo ispred svog vremena, koja je stalno u potrazi za usvajanjem znanja i stjecanju novih iskustava. Na tom kreativnom putu uvijek sam težila tome da nadjem način na koji bi mogla izraziti sebe i da se osjećam korisnom.

Najsretniji je onaj čovjek koji je učinio sretnima najviše drugih ljudi.

- Denis Diderot

Back to top